Od kada je najpoznatija kriptovaluta, Bitcoin, dokazao svoju upotrebnu vrednost, sama blokčejn tehnologija se značajno dalje razvila. Ali šta je to u vezi blokčejna što ga čini tako vrednim za razne komercijalne kompanije, tech zajednicu, pa čak i prosečne korisnike?
Sadržaj
- Šta su pametni ugovori (smart contrats)?
- Smart contract code
- Smart Legal Contracts
- Kako pametni ugovor funkcioniše?
- Prednosti korišćenja pametnih ugovora
- Popularne platforme koje koriste pametne ugovore
- Korišćenje pametnih ugovora u Ethereum virtuelnoj mašini (Ethereum virtual machine, EVM)
- Korišćenje pametnih ugovora u Neo virtuelnoj mašini (NeoVM)
- Korišćenje pametnih ugovora na EOS platformi
- Koje industrije se mogu unaprediti pametnim ugovorima?
- Izazovi upotrebe pametnih ugovora
- Budućnost pametnih ugovora – revolucionarni potencijal
Neki tvrde da je to kapacitet blokčejna za procesuiranje transakcija, drugi pak da je najkorisniji za njegovu upotrebu u zapisivanju i čuvanju podataka o odredjenim događajima. Ipak, ove funkcije, kao i mnoge druge, mogu se objediniti i aplicirati na jedan krajnje inovativan način – utem pametnih ugovora(smart contracts).

Šta su pametni ugovori (smart contrats)?
Pmetni ugovori su dizajnirani da bezbedno i transparentno izvrše razmenu sredstava, dobara i usluga, bez potrebe posrednika.
Ukratko, pametni ugovori(neko ih naziva i kripto ugovorima), su programi kodirani da automatizovano kontrolišu transfer sredstava izmedju jedne ili više strana, kada se unapred utvrđeni uslovi ispune. Ovaj koncept je prvo uveden u teoriji 1994 godine, od strane Nick Szabo-a, ali je bilo potrebno da prodju dve decenije pre njegove prve realne primene.
Izraz pametni ugovori se koriste od strane kripto entuzijasta za označavanje nekoliko različitih koncepta. Dva najznačajnija od ovih koncepta su ‘smart contract code’, i ‘smart legal contract’.
Smart contract code
U ranim danima blokčejn tehnologije, platforme koje su koristile ovu tehnologiju uglavnom su bile dizajnirane da omoguće procesuiranje transakcija kriptovaluta. Smart contract code je u suštini svaki kod na blokčejnu koji može kontrolisati sredstva unutar istog blokčejna. Da bi se kvalifikovao kao smart contract, mora se automatski izvršavati (samoizvršavati), biti nepovratan, nepromenjiv i moguć za praćenje.
Evo dva primera upotrebe smart contract koda:
- Stefan iznajmljuje stan od Jane koristeći platformu za iznajmljivanje nekretnina koja funkcioniše na blokčejnu. Pametni ugovor može biti upotrebljen kako bi se određena količina kriptovalute prebacila sa Stefanovog na Janin nalog, nakon što je Stefan iznajmljivao stan mesec dana. U ovom slučaju, uslov koji je kodiran u pametni ugovor kako bi se on samoizvršio je iznajmljivanje stana u periodu od mesec dana.
- Prodavnica je izdala promotivne kodove određenom broju klijenata. Pametni ugovor ovde može biti upotrebljen za sprečavanje korišćenja istog promotivnog koda više puta. Uslov kodiran u pametni ugovor bio bi da kupovina ne može biti izvršena uz promotivni kod, ako je isti promotivni kod iskorišćen ranije.
Smart Legal Contracts
Pravni pametni ugovor (Smart legal contract) koristi pametne ugovore sa svrhom poboljšanja tradicionalnih pravnih ugovora. Fuzija ove dve forme ugovora, donosi poboljšanja koja čine postojeći proces sklapanja sporazuma stabilnijim, predvidljivijim, i daje mogućnost pojednotavljenja kompleksnih operacija.
Medjutim trenutno postoji jedna bitna prepreka: pametni ugovori još uvek nisu u potpunosti uključeni u pravne okvire većine država. Ne mogu ući u široku upotrebu sve dok se ova prepreka ne prevaziđe.
Kako pametni ugovor funkcioniše?
Funkcionisanje jednog jednostavnog pametnog ugovora bi se moglo opisati ovako:
- Kodiraju se sredstva
- Kodiraju se uslovi pametnog ugovora
- I sredstva i uslovi zajedno se u vidu bloka unose u blokčejn
- Kada se ispune uslovi ugovora od strane svih strana pametni ugovor kreće u samoizvršavanje
- Izvršava se transfer sredstava prema uslovima u ugovoru
Prednosti korišćenja pametnih ugovora
Pametni ugovori imaju potencijal da unaprede, automatizuju i ubrzaju širok spektar transakcija koje se odvijaju u svakom profesionalnom okruženju.
Mogu pomoći malim biznisima da povećaju poverenje njihovih klijenata. Oni osiguravaju, da kad dve strane jednom postanu deo ugovora, odgovaraju u potpunosti za ispunjenje svih uslova ugovora. Pored ovoga, pametni ugovori imaju odliku da su nepromenjivi, tako da eliminišu opciju menjanja bilo koje stavke u ugovoru nakon što je on sačinjen, što bi moglo da ošteti jednu stranu, a donese korist drugoj. Ova odlika se može pokazati kao posebno vredna u osetljivim industrijama kao što je finansijski sektor ili javna administracija.
Međutim, iako su pametni ugovori relativno jednostavan koncept, pojavljuju se prepreke koje čine njihovu primenu u realnom svetu kompleksnom. Ispada da je najprivlačnija funkcija pametnih ugovora, njihova mogućnost da regulišu procedure na decentralizovanoj mreži, ujedno i faktor koji ih najviše limitira.
Decentralizovana priroda pametnih ugovora bi možda onemogućavala potpunu privatnost za neke od podataka koji bi morali ostati poverljivi. Takođe, pametni ugovori ne bi mogli da komuniciraju direktno sa realnim svetom, bez kompromitovanja njihove efikasnosti, sigurnosti, i integriteta podataka unutar blokčejna. Umesto toga, potrebne su pouzdane treće strane da unose podatke u blokčejn.
Jedno od rešenja za ovaj problem je sistem za upravljanje bazama podataka koji se naziva orakl (oracle, u kontekstu blokčejna, blockchain oracle). Blokčejn orakl je tipično treća strana od poverenja koja služi da motri na događaje realnog sveta i na osnovu toga ubacuje odgovarajuće podatke u blokčejn. Ovo znači da pametni ugovori uneti u blokčejn mogu efektivno vršiti procene na osnovu podataka koji normalno ne bi mogli da budu u blokčejn mreži. Iako je decentralizovanost primarna odlika blokčejna, važno je primetiti da su orakl sistemi tipično organizovani od strane neke centralne institucije, koja se smatra pouzdanom.
Popularne platforme koje koriste pametne ugovore
Mnogo organizacija gleda da se unapredi dodavanjem pametnih ugovora u svoja tehnološka rešenja, a blokčejn ekosistem se ubrzano adaptira na zahteve tržišta. Naredne tri platforme koje ćemo spomenuti su tri vodeće platforme za pametne ugovore.
Korišćenje pametnih ugovora u Ethereum virtuelnoj mašini (Ethereum virtual machine, EVM)
Ethereum je decentralizovana platforma koje se ponosi činjenicom da su najistaknutija mreža za kreiranje pametnih ugovora. EVM je izolovano okruženje na kome funkcionišu njihovi pametni ugovori. Eterijumova infrastruktura koristi kriptovalutu ether (ETH) za pokretanje pametnih ugovora na njihovoj mreži.
Postoje dve vrste naloga koje korisnici mogu imati na ethereum mreži:
- Eksterni (regularni) nalozi – ovim nalozima upravljaju ljudi i služe za čuvanje i transakcije eterom, stvaranje pametnih ugovora, i za davanje informacija o izvršenju uslova iz ugovora.
- Nalozi ugovora – ovim nalozima upravljaju sami ugovori putem koda koji je ugrađen u njih. Kod u ovim ugovorima ne može biti promenjen od strane korisnika, iako vrednost koja postoji unutar ugovora mogu biti promenjene drugim transakcijama koje se odvijaju u realiciji sa njima. A svaka promena na samim ugovorima se naravno automatski nepovratno beleži na blokčejnu.
Svi nalozi imaju pristup sredstvima koja mogu biti izmenjena transakcijama.
Za izvršenje svakog ugovora, određena količina etera mora biti potrošena. Služi kao pogonsko gorivo za funkcionisanje ugovora. Količina etera koja mora biti potrošena, izračunava se na osnovu računarske snage koja je morala biti utrošena za izvršenje određenog ugovora.
Kada ugovor krene da se izvršava, u slučaju da ima manje nego što je potrebno za njegovo izvršenje, transakcija neće biti završena, a količina etera koja je bila dostupna svakako biva potrošena. Ako ima više etera nego što je potrebno, višak biva refundiran nalogu koji je tražio izvršenje. Sav eter utrošen za izvršenje ovih ugovora, isplaćuje se Eterijumovim majnerima.
EMV je robustan, i nudi veliku paletu funkcionalnosti pametnih ugovora upakovanih tako da korisnici lako mogu da ih oblikuju prema svojim potrebama. Zbog toga je sve više kompanija u različitim industrijama, od e-komerca do finansijskih servisa, napravilo sopstvene aplikacije pametnih ugovora na Eterijum mreži. Više o Eterijumu možete naći u posebnom članku.
Korišćenje pametnih ugovora u Neo virtuelnoj mašini (NeoVM)
Neo predstavlja nadolazeći talas kineske blokčejn tehnologije. Koristi se kao platforma za kreiranje pametnih ugovora, i novih kriptovaluta. Pametni ugovori funkcionišu na sličan način kao na Eterijum mreži, s tim što NEO ima veći nivo performansi u odnosu na Eterijum, u optimalnim uslovima.
NEO je takođe i fleksibilnija mreža u poređenju sa Eterijumom. Za razliku od Eterijuma, koji primorava developere da razvijaju aplikacije koristeći njihov lični programski jezik – solidity, NEO nudi razvoj na većem broju programskih jezika, kao što su:
- C#
- VB.Net
- Java
- Kotlin
- Phyton
Takođe rade na tome da uvedu i C, C++, Golang, i JavaScript. Ovo znači da je manje zahtevno za developere da koriste ovu platformu da razvijaju decentralizovane aplikacije. Iako je NEO još uvek u ranoj fazi svog razvoja, očekuje se da njegove prednosti podstaknu ekspanziju, a možda i naprave od njega lidera na tržištu platformi pametnih ugovora. Smatra se za najskalabilniju(scalable) platformu pametnih ugovora u ovom trenutku(njihova mreža može procesuirati 1000+ transakcija u sekundi, i ovaj broj raste). Treba imati u vidu i da je pravljenje aplikacija na ovoj platformi skulje nego na Eterijumu.
Korišćenje pametnih ugovora na EOS platformi
EOS je još jedna blokčejn platforma koja se brzo razvija, i takođe bazira svoju tehnologiju na pametnim ugovorima. Koristi ‘Web Assembly’(WASM) za izvršavanje pametnih ugovora, i C++ se smatra najboljim programskim jezikom za kreiranje pametnih ugovora na njihovoj mreži.
Funkcije pametnih ugovora takođe su slične onima na Eterijumu, ali postoji nekoliko značajnih razlika između ove dve mreže. EOS koristi ‘proof of stake’ (PoS) konsenzus mehanizam za upravljanje transakcijama, dok Eterijum koristi ‘proof of work’ (još uvek, već dugo i sami najavljuju prelazak na PoS).
Korišćenje proof of work (PoW) protokola u stvari znači da korisnici moraju da odrade neki ‘posao’ da bi koristili neku funkciju mreže (ovaj ‘posao’ uglavnom obavljaju majneri za šta dobijaju nagradu u vidu provizija), dok korišćenje PoS protokola znači da korisnici mogu koristiti onoliko funkcija na mreži, u zavisnosti od toga koliko tokena mreže poseduju. Dakle mreže koje koriste PoW uslovljavaju korisnike da za svaku interakciju potroše određenu količinu tokena na proviizije, dok je na onim koje koriste PoS dovoljno samo da ih poseduju.
Upravo potpuno uklanjanje provizija sa mreže važi za najveću prednost PoS protokola. Takođe dozvoljava korisnicima onoliko bendvita i memorije u korelaciji sa količinom tokena koje poseduju.
Razlike u protokolu takođe dozvoljavaju aplikacijama na EOS mreži da budu zamrznute i ispravljene (bez remećenja ostalih pametnih ugovora na mreži), dok na Eterijum mreži ovo nije moguće.
EOS koristi ‘Graphene’ tehnologiju, koja ima kapacitet da procesuira između 10 i 100 hiljada transakcija u sekundi. Kroz proces paralelizacije za rast mreže, ove brojke će potencijalno narasti na preko milion. Ovo znači da će EOS biti jedinstveno skalabilna mreža, čineći je izuzetno komercijalno privlačnom, i velikim konkurentom samom Eterijumu.
Koje industrije se mogu unaprediti pametnim ugovorima?
Sada smo upoznati sa funkcionalnošću pametnih ugovora, i najpoznatijim platformama koje ih koriste, ali konkretni primeri njihove potencijalne upotrebe u raznim sektorima stvarnog sveta, pomoći će vam da razumete pravi uticaj koji pametni ugovori mogu imati u budućnosti.
Potencijalna upotreba u sektoru nekretnina
Neki od glavnih problema na tržištu nekretnina tiču se potrebe za direktnom interakcijom sa agentima, vlasnicima, inspekcijama, i raznim pružaocima usluga na ovom polju, koji služe da potvrde svaki korak u kupovini/najmu nekretnina.
Pametni ugovori koji automatizuju proces izrade ugovora za iznajmljivanje nekretnina, može pojednostaviti ove procese, i smanjiti potrebu za transakcijama koje se obavljaju lično/uživo.
‘Rentberi’ (Rentberry), decentralizovana platforma za iznajmljivanje nekretnina, je primer kompanije koja omogućava automatizaciju procesa naplate kirija, upravljanja depozitima, pa čak i organizovanje razgledanja nekretnina za iznajmljivanje, koristeći pametne ugovore. U slučaju Rentberija, izrađuje se pametni ugovor između vlasnika i zakupca. Ovaj ugovor se unosi u blokčejn i nakon toga je naravno neizmenjiv.
U kodu pametnog ugovora, plaćanje kirije je podešeno tako da se izvršava automatski, na osnovu unapred određene šeme. O ovim uslovima može se pregovarati pre izrade ugovora. Uslovi polaganja depozita se takođe unose u pametni ugovor, i na kraju ugovrnog perioda, ukoliko postoje neka dugovanja zakupca prema vlasniku, ona se automatski odbijaju od depozita, a preostali depozit se vraća zakupcu.
Ovo je primer kako pametni ugovori mogu biti upotrebljeni za potupno transparentno ugovaranje i realizaciju procesa iznajmljivanja nekretnina, sa vrlo malom šansom za prevaru.
Potencijalna upotreba u menadžmentu lanaca nabavki
Logistika lanaca snabdevanja podrazumeva skladištenje i otpremanje fizičkih dobara, kopnenim, vazdušnim i morskim putem. Ovo je jedna od najkompleksinijih industrija u svetu, prvenstveno zbog neophodnosti praćenja svake pošiljke dok ne stigne do svoje destinacije, a na ovom putu može se desiti puno različitih transakcija. Iako većina organizacija u ovoj industriji već koristi neku digitalnu metodu za praćenje i upravljanje pošiljkama, one su često skupe, i zahtevaju ljudsku interakciju na skoro svakom koraku, bilo da je reč o skeniranju paketa, beleženju ili fakturisanju.
Koristeći tehnologiju pametnih ugovora, ove kompanije mogu unaprediti mnoge aspekte njihovih operacija, kroz njihovu automatizaciju. ‘Chain business insight’, nezavisna istraživačka organizacija, čiji fokus je na otkrivanju mogučih načina upotrebe blokčejn tehnologije u lancima nabavki, nedavno je izbacila istraživački rad u kom su identifikovali nekoliko ključnih benefita koje ovom sektoru mogu doneti pametni ugovori.
- Značajno umanjeni troškovi
- Samoizvršavanje(automatizacija)
- Lociranje i verifikacija dobara u transportu
- Jasnoća ugovornih uslova
- Umanjenje prostora za prevaru
- Bolja povezanost
U isto vreme, ova organizacija je u svom radu naznačila i moguće komplikacije u masovnijem implementiranju pametnih ugovora u ovoj industriji. Najveće prepreke vidi u zakonodavstvu i povezanoj administraciji koje bi moralo da isprati ove tehnološke inovacije, ali i adaptaciji same tehnologije na sistem, što bi zahtevalo utvrživanje standarda i protokola koji bi omogućili privatnost kroz pametne ugovore, tamo gde je neophodno.
ShipChain i VeChain su dva blokčejn projekta koji rade na tome da uvedu funkcionalnost pametnih ugovora u industriju lanaca nabavke. ShipChain za cilj ima poboljšanje praćenja pošiljki i maksimizovanju efikasnosti transportnih ruta, dok VeChain radi na poboljšanju sigurnosti u smislu sprečavanja prevara i krađa.
Potencijalna upotreba u sektoru finansijskih usluga
Možda i najveći potencijal za širu primenu pametnih ugovora se odnosi na ovaj sektor.
Više korisnih efekata je oočigledno moguće postići, uz prelazak nekoliko prepreka. Ove prepreke se ogledaju u stvaranju adekvatnog interfejsa koji bi bolje povezao blokčejn mreže na kojima funkcionišu pametni ugovori i ostatak sveta. Takođe, moraju se pronaći efikasni načini za kodiranje postojećih legalnih ugovora u pametne ugovore.
Ako ove prepreke uspešno budu savladane, najpre bi bili smanjeni zastoji uzrokovani od strane centralizovanih institucija poput klirinških banaka/zavoda, tako što bi se automatizovao proces isplata sa bankarskih naloga, kada uslovi iz ugovora budu ispunjeni. Takođe, ovi isti pametni ugovori bi mogli omogućiti bilo kakvo prijavljivanje poreza ili zadovoljavanje bilo kakvih drugih neophodnosti koje su nametnute od strane institucija.
Regulatorne institucije bi takođe imale pun pristup svim transakcijama, što im omogućuje da verifikuju da li su svi uslovi i regulative zadovoljeni.
Ako se dobro postavi, ovakav sistem bi osigurao privatnost, sigurnst, uštedu vremena, i smanjenje troškova, svim stranama koje učestvuju u transakcijama.
Ipak, ostaje puno problema, u vidu adaptacije uvek sporog zakonodavstva i birokratije na nove tehnologije, usaglašavanja sa politikama privatnosti ovog sektora, i poverljivosti podataka koje bi se unosile putem orakl sistema. Kada rešenja ovih pitanja budu usvojena, očekuje se veliki rast primene pametnih ugovora na ovom polju.
Potencijalna upotreba u javnim institucijama
Pametni ugovori se uzimaju za potencijalno buduće rešenje pitanja kao što su verifikacija identiteta, glasanje, i izrada raznih vrsta ugovora koji postoje u javnom sektoru.
Jedna od zanimljivijih ideja je korišćenje blokčejn tehnologije u beleženju obećanja javnih službenika da će nešto biti učinjeno u odgovarajućem periodu, i obaveštavanje javnosti o ispunjenju ovih obećanja nakon što ovaj period istekne.
Druga ideja je unapređenje sistema nadmetanja za javne tendere, što bi omogućilo veću trasparentnost, i umanjilo prostor za prevare i korupciju.
Još jedna ideja je unapređenje sistema biračkih spiskova i izvođenja glasanja, što bi takođe smanjilo prostor za izborne krađe, koje nažalost i pored sve tehnologije današnjice, još uvek nisu stvar prošlosti.
I ovde bi se morala premostiti pitanja privatnosti, tako da bude moguće verifikovanje identiteta, i sl, a da se pritom zadrži privatnost podataka svuda gde je to po zakonu neophodno.
Potencijalna upotreba u sistemu zdravstva
Zravstvo je masivna industrija. Transakcije unutar zdravstva čine značajan procenat ekonomije u mnogim zemljama, posebno u SAD, gde zauzima jednu petinu ukupnog potrošenog novca stanovništva.
Usled toliko transakcija koje se globalno dešavaju, zdravstvene organizacije očigledno međusobno dele i ogromne količine podataka. Ovi podaci se kreću u rasponu od javnih do striktno poverljivih, stoga je bezbedno skladištenje podataka jedna od glavnih briga medicinskih ustanova. Pored bezbednosti, preciznost podataka je podjednako važna, jer netačni podaci na primer o istoriji bolesti pacijenata mogu dovesti do ozbiljnih posledica.
Blokčejn tehnologiju je ovde moguće upotrebiti za čuvanje mnogo različitih vrsta podataka na način koji je vrlo precizan, potpuno enkriptovan, sa digitalnim potpisom. Pacijenti bi kasnije mogli da biraju ko može imati pristup njihovim informacijama, tako što bi recimo svoje privatne ključeve za pristup mogli da otkrivaju samo medicinskim profesionalcima koje odaberu.
Ovo minimizira mogućnost za ugrožavanje interesa kako pacijenata tako i medicinskih ustanova, i uz to čini interakcije između pacijenata, osiguravajućih kuća, i bolnica, jednostavnijim, sigurnijim i bržim. ‘Patientory’, blokčejn projekat koji je sakupio 7 miliona dolara u prva tri dana njihovog ICO-a, ima za cilj upravo poboljšanje procesa čuvanja i upravljanja medicinskim podacima.
Uvođenje pametnih ugovora u ove sisteme bi dakle u idealnim uslovima omogućilo automatizovane transakcije, što podataka, što sredstava, između raznih vrsta institucija u zdravstvu.
Izazovi upotrebe pametnih ugovora
Uvođenje pametnih ugovora u naš svet može transformisati mnoge industrije, i doneti mnogo koristi običnom čoveku. Međutim pametni ugovori u formi u kojoj postoje danas su daleko od savršenih. Osvrnućemo se na tri izazova koji moraju biti prevaziđeni.
Izgradnja poverenja u upotrebu pametnih ugovora
Dostizanje masovne upotrebe ove tehnologije zahtevaće izgradnju poverenja javnosti u istu, uveravanjem u činjenicu da će njihova lična prava, identitet, i sigurnost biti u sigurnim rukama korišćenjem pametnih ugovora. S tim u vezi, najviše zabrinjava neophodnost premošćavanja razlika između postojećih legalnih ugovora i pametnih ugovora.
Da bi omogućili osnovne funkcije legalnih ugovora, developeri prvo moraju da naprave aplikacije za pametne ugovore koje su apsolutno sigurne i bez ikakvih bagova. Moraće i da bude dodata određena fleksibilnost u dizajnu pametnih ugovora, usled čestog menjanja zakona i regulativa. U isto vreme, mora se obezbediti zadovoljavajući nivo privatnosti, jer deljenje previše informacija o određenim transakcijama može staviti korisnike pod rizik.
Problemi u vezi implementacije orakl (oracle) sistema
Problemi u vezi orakla su još jedna od prepreka u postizanju masovne upotrebe pametnih ugovora. Pametni ugovori se ne mogu samoizvršavati u realnom vremenu na osnovu događaja u fizičkom svetu. Na neki način moraju se u blokčejn uneti podaci o ovim događajima, i to tako da oni imaju trenutni uticaj na pametne ugovore. Ovde se orakl sistemi pojavljuju kao za sada jedino rešenje.
Orakl sistemi upravo rešavaju problem unošenja podataka novih događaja iz realnog sveta, i to bez većih problema obvavljaju sa podacima koje dolaze iz finansijskih institucija ili softverskih servisa, ali stvari se komplikuju sa podacima koje se odnose na fizička dobra. Fizička dobra mogu zahtevati mnogo više podataka za praćenje pa usled toga mnogo više podataka se mora češće ubacivati u sam blokčejn.
Otežavajuće okolnost je što se svi ovi podaci moraju prvo proveriti i verifikovati pre unošenja u sam blokčejn, jer se ovo posle ne može ispravitii, ili može uz velike troškove. Sama provera i verifikovanje velike količine podataka može biti skup proces.
Ovo, uz činjenicu da su orakl sistemi suštinski centralizovani, oduzima od podrške prema uvođenju orakla kao rešenja. Zbog centralizovane prirode orakla, posledice može biti i ojačavanje uticaja ljudskog faktora na blokčejn, a uz ovo naravno idu i ljudske greške. Ako kojim slučajem podaci uneti preko orakla nisu potpuno tačni, može rezultovati nepravilnostima na celoj platformi pametnih ugovora.
Specifične limitiranosti platformi
Konačno, i dizajn samog blokčejna na kom se prave pametni ugovori može biti problem. Ako taj blokčejn nije dovoljno skalabilan i ne može procesuirati veliki broj transakcija u sekundi, pametni ugovori na tom blokčejnu neće funkcionisati optimalno.
Trošak povezan sa korišćenjem mreže za funkcionisanje aplikacija, posebno u slučaju platformi koje koriste PoW kao Eterijum, mogu početi neisplativo da rastu. Isto tako, ako platforma nema veliki sigurnosni standard, pametni ugovori mogu biti ranjivi na hakerske napade, i bagove sistema.
Budućnost pametnih ugovora – revolucionarni potencijal
Veliki broj istraživanja se odvija u cilju davanja rešenja za faktore limitiranosti tehnologije pametnih ugovora.
Evo nekih od potencijalnih rešenja do kojih se došlo na temu spomenutih problema sa orakl sistemima:
- Uvođenje ogromnih kazni za orkal servise koji su unosili pogrešne podatke
- Konstantno korišćenje više izvora orakl usluga, koji se međusobno proveravaju, radi postizanja zadovoljavajućeg nivoa konsenzusa o podacima koje se unose
Kada lideri industrije dodatno poguraju napred nekim svojim predlozima, bićemo dosta bliže, konačnim rešenjima.
U isto vreme, platforme za pametne ugovore postaju autonomnije, tačnije i transparentnije. Tehnologija koju koriste za povećanje sigurnosti mreže je takođe sve naprednija.
Prednosti pomeranja biznisa u digitalni svet su mnogobrojne, pri čemu veoma veliku vrednost ima povećanje sigurnosti. Ako se vodimo logikom da ono što donosi benefite na kraju i prevlada, onda je samo pitanje vremena kada će pametni ugovori biti prihvaćeni na svim poljima gde se posluje u velikim obimima.
Njihova praktičnost skoro pa garantuje da će pametni ugovori postati temelj buduće globalne ekonomije i nezaobilazni deo života prosečnog čoveka.



























